Film bh. oskarovca Danisa Tanovića "Smrt u Sarajevu" dobitnik je "Srebrnog medvjeda" i nagrade filmskih kritičara na ovogodišnjem "Berlinalu".
Ništa manje nismo ni očekivali od bh. filmaša. Protekle godine su trebale da nas konačno ubijede, naročito one koji su zaduženi da "odriješe kesu" i finansiraju kulturne projekte, da u bh. film i druge grane umjetnosti treba i valja ulagati i da će se to višestruko isplatiti.
"Srebrni medvjed" kojeg je Tanović donio je samo jedna u nizu nagrada koje je dobio ovaj reditelj, ali i veliki broj drugih filmskih stvaralaca iz BiH. Ova država se može pohvaliti da u svojoj "vitrini" ima sve filmske "životinje" , ali i najveću filmsku nagradu "Oscar", kojima se u cijelom svijetu nagrađuje izvrsno filmsko stvaralaštvo.
Svi izvan BiH to razumiju i cijene i spremni su da daju sredstva i pomognu bh. filmskim autorima da rade na svojim filmskim projektima. Međutim, pomoć od države, entiteta, kantona u principu izostane. Zbog čega? Odgovoriti je teško, a da se sve ne svede na unutrašnje podjele, "naši", "vaši", "njihovi". Nagrade za bh. umjetnike stižu uprkos lošem odnosu politike i izvršne vlasti spram umjetnika.
Ne tako davno, krajem prošle godine, 22 kulturne institucije iz FBiH pisale su protesno pismo ministrici kulture i sporta FBiH Zori Dujmović. Ova ministrica odlučila je sredstva da dijeli po nacionalnom ključu, pa su skoro ista sredstva dobili "Dani kosidbe na Kupresu", "Dani hrvatskog filma" i Džez festival Sarajevo.
Sve to razljutilo je kulturne radnike u FBiH, pa su tražili i smjenu ministrice. Međutim, ko još sluša šta imaju reći umjetnici. Dobri su i o njima pričaju zvaničnici i političari ih primaju kad donesu neku prestižnu nagradu u državu, kako bi se i sami hvalili uspjesima za koje oni nisu zaslužni.
Kad, recimo, producenti i reditelji krenu raditi na filmskom projektu, to je obično tiha "rovovska" borba za svaki fening kako bi nastalo filmsko djelo, a kad to isto filmsko djelo dobije nagradu, onda se o tome priča, onda smo svi zaslužni, najbolji smo, društvene mreže "gore" od hvalospjeva i komentara kako smo najbolji, a kad umjetnici vape za pomoć, onda svi šute, ili komentarišu da umjetnici treba da budu i dobri menadžeri, te sami sebi namaknu sredstva, a kad uspiju, onda je to "naš film", "naš književnik", "naš reditelj", "naš likovni umjetnik".
I šta reći na kraju nego čestitati Danisu Tanoviću i cijeloj ekipi fima "Smrt u Sarajevu" i poželjeti im da više brinu o umjetničkom dojmu nego o finansijama, što je u ovoj državi teško i skoro neizvodljivo.