Postoji jedna super evropska stvar, digitalni tahograf za kamione, kad se ugradi u kamion, očitava koliko je vozač vremena vozio, koliko je puta odmarao u zadnja 24 sata, je li primio kakvog stopera usput, koliko brzo u prosjeku vozi i slično.
Ta stvar je sada u Evropi obavezna, kako bi policija mogla da provjeri kamiondžiju da ne napravi kakav karambol na cesti, te da ga eventualno u tome spriječi. Međutim, u Bosni te spravice još nema. Nemate pravo nijednom da pogađate zbog koga.
Ulazi predstavnik svih bh. kamiondžija u ministrov kabinet da ga pita kad će spravice, a ostale kolege ispred zgrade cupkaju i čekaju da vide šta će biti. Ministar, zadubljen u telefonski razgovor sa rođakom iz Austrije, rukom mu pokazuje da uđe i sjedne na jednu pomoćnu stolicu, dok se za to vrijeme on okreće u kožnom slonu od fotelje oko svoje ose. Čekao je kamiondžija još pola sata na onom pomoćnom tronošcu dok se ovaj sit ispriča. I najednom ministar prekide vezu i unese mu se u lice: Šta treba?! Kamiondžija tiho poče: Pa eto, znate, oni tahografi, mi ne možemo bez toga da vozimo, gubimo posao, nije još zakonski regulisano, mušterije nam čekaju, ne znamo kome više da se obratimo, pa eto, ako biste Vi, mislim, mogli, ako biste to stavili na dnevni red, to jest, ovaj, da imamo sa čim otplatiti ove kredite za kamione, nije to, mislim hitno, eto, mi bismo mogli sačekati, hm, ovaj, eno meni kolega dolje, složiće se, eh, da, mislim…
I ministar ga onako, praveći se da ga pomno sluša, upita: A vidi, imaš li ti vozačku? Kamionžija ga teleći zbunjeno pogleda i kaže: Imam, što? I ministar prasnu u smijeh: E, pa ja, ti jarane, vozi onda odavde! Ranka, daj sljedećeg!