Direktori javnih preduzeća u FBiH imaju mjesečne plate koje se mjere desetinama prosječnih penzija u BiH, jer neke dostižu i do 10.000 KM.
To se zove `plata na osnovu menadžerskog ugovora`, a najveće su u preduzećima koja dobro posluju jer imaju monopolski položaj i gdje se malo ko od tih direktora bori sa snažnom konkurencijom u oblasti kojom se bavi.
Ovo je još zanimljivije kada i direktori gubitaša, ili onih koje budžet konstantno dotira, imaju platu koja iznosi nekoliko prosječnih plata u FBiH (poput direktora `Željeznica FBiH` koji je dobacio do 3.600 KM ili `B&H Aerlinesa` do 3.800 KM).
Kada odgovorne ministre pitate kako se određuju te plate, oni lakonski objašnjavaju da nadzorni odbor procijeni i prosječnu platu u preduzeću pomnoži nekim brojem!? Zanimljivo da resorni ministri ne znaju ili neće da objave plate direktora preduzeća iz svog resora. No, zašto sami direktori kriju svoje plate iako znaju da su one nastale od korištenja `javnog dobra`? Ili ih je sramota ili ih je baš briga jer misle da su građanima neophodni da im obezbijede određene usluge.
Pri tom, zavaljeni u udobne fotelje, zaborave da na toj poziciji nisu na osnovu super rezultata na nekom konkurencijskom testu ili zato što su sposobni i stručni, nego samo zbog toga što su `dobri` sa prvim čovjekom neke od vladajućih stranaka, a često zaborave da su u neku stranku ušli kako bi se domogli te fotelje. Bilo bi zanimljivo vidjeti njihove rezultate u nekoj privatnoj firmi koja i ne mora biti njihova.