Od samog početka nesložna, opozicija u RS posljednjih dana sve više pokazuje znake ozbiljnih podjela.
Kako drugačije protumačiti to što dvije najveće opozicione stranke SDS i PDP nisu zajedno prijavile koaliciju za izbor člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS. Tehnikom, kako oni to pokušavaju predstaviti, nikako.
Problem su fotelje, začarani krug, oko kojih se posljednjih dvadesetak godina na ovim prostorima vrti sva politika i sve političke stranke, bez obzira bile one na vlasti ili u opoziciji.
Pompezno najavljivano zajedničko djelovanje upakovano u Savez za promjene na samim počecima pokazao je razjedinjenost, bezidejnost i nepostojanje jasne strategije kako srušiti režim. (To je njihov termin, koji uz "promjene" zvuči onako obećavajuće).
Umjesto da su prije godinu dana predstavili budućeg premijera, ministra policije koji će državu očistiti od kriminala ili ministra industrije koji će nas spasiti kolapsa i narodu rekli: "Evo, to su ti ljudi i alternativa sadašnjim", opozicija se zabavila sama sobom. Nešto bi da mijenjaju ali ne znaju šta, vlast bi da ruše, ali ne znaju kako. Isto kao što vlast, zabavljena sama sobom, ne zna kako, kuda i s kim dalje.
Grčevita borba za poziciju na listama i imena kandidata, sujeta, uobraženost i arogancija obilježili su dosadašnji rad i pozicije i opozicije, koja u stanju opšteg narodnog pesimizma već misli da je pobijedila i samo čeka novembar da sjedne u fotelje.
U vlasti potpuno druga priča, na terenu sve "pršti", mjesni odbori se sastaju, prave planove, spremaju kampanju i svaku priliku koriste da opoziciji podmetnu klin u točak.
Nek je sa srećom i jednima i drugima, narodu se svakako piše isto.