Prije tri dana su iz Gradske uprave Banjaluke na velika vrata najavili vijest da nekadašnji "Unis - tvornica hladno valjanih traka" konačno postaje Tehnološki biznis park.
Radi se o dugo očekivanom i još duže najavljivanom modernom postupku privlačenja stanih investicija u prazne "Unisove" fabričke hale, koje već godinama čekaju useljenje novih poslodavaca.
Tako će u Tehnološki biznis park, odnosno hale nekadašnjeg "Unisa - tvornice hladno valjanih traka", već s početkom naredne godine svoje mašine unijeti četiri firme.
Već u prvi mah ove firme bi zajedno trebalo da zaposle stotinak radnika, što u ova krizna vremena, kada je nezaposlenost najveći problem, nikako nije zanemariva stvar.
U prvi mah posmatrano ovakav događaj nije zanemariv, jer stotinak novozaposlenih ljudi znači pozitivnu promjenu u životima približno isto toliko porodica.
Ipak, u ovom trenutku nije zgoreg se podsjetiti da u banjalučkim pogonima, poput "Unisovih", "Jelšingradovih", "Incelovih", prije tri decenije nisu radili deseci, već hiljade radnika.
Ove firme su tada bile giganti, a ne industrijske zone ili tehnološki parkovi.
Nije loše sjetiti se i toga da su preduzeća poput ovih prošla kroz nezaustavljivo arčenje imovine od rukovodilaca i svih koji su stigli da se o njih okoriste. Nekolicina se na njima obogatila, hiljade radnika su ostale bez posla, a malo ko da je odgovarao, samo se ta preduzeća danas zovu industrijske zone i tehnološki parkovi i zapošljavaju daleko manje ljudi.