Krivični zakon BiH strogo zabranjuje učešće bh. građana na stranim ratištima. Time bi trebalo da je stavljena tačka na i za svakog čiji je izbor da mir u svojoj zemlji zamijeni ratom u tuđoj.
Ali, baš oni koji bh. zakone ne poštuju, ne plaše se ni ubiti ni poginuti kako bi svoj cilj ispunili. Takvih je previše u ovoj maloj državi.
Prije nekoliko godina dobar dio bh. javnosti terorizam nije smatrao malignim problemom, a danas su isti oni koji su bili skeptični, svjesni da ne smijemo da okrećemo glavu od opasnosti koja je svuda oko nas.
Naime, nekoliko krvavih pohoda, u režiji radikalnih islamista, uvjerilo nas je da se protiv takve bolesne ideologije moramo boriti. Jer džihadisti vrijeme ne gube. Odlično su povezani, a pritom su fanatici i kada nešto zacrtaju, često to i realizuju.
Po dostupnim podacima, više od 200 bh. građana borilo se u redovima Islamske države, od čega ih je nekoliko desetina izginulo, a oko 50 ih se vratilo u BiH.
Dakle, ratovali su u snagama trenutno najsvirepije terorističke organizacije, čije pristalice siju smrt, ne samo po Bliskom istoku već i po Evropi, tako da je potpuno jasno da po povratku u BiH oni neće promovisati mir ni suživot.
Njihove krvave ruke nije saprala voda. Ako ih bh. bezbjednosne i policijske agencije ne smjeste iza rešetaka, niko od nas neće biti siguran.
Ne smije se ponoviti horor kakav je nedavno zabilježen u Sarajevu, kada je terorista ubio dvojicu vojnika, niti onaj u Zvorniku, gdje je likvidiran policajac.
Svako ko u BiH racionalno razmišlja, ne želi u svojoj blizini pucnje i stradanja.
A razumno ne razmišljaju ljudi dugih brada, a kratke pameti, koji su ljepote ove države zamijenili strahotama koje vladaju u Siriji ili Iraku, gdje su ratovali, a da ne znaju ni oni za koga i zbog čega.
Njima je mjesto iza rešetaka. Oni bez mržnje ne znaju da žive, a ako je ovdje nastave širiti, ni budućnost nas, koji BiH vidimo kao mirnu državu, neće biti onakva kakvu je priželjkujemo.