Bomba koju je u Policijskoj stanici u Bugojnu aktivirao Haris Čaušević zvani Oks i koja je odnijela život čestitog policajca Tarika Ljubuškića mogla bi biti prekretnica u shvatanju terorizma u BiH. Međutim, sudeći po prvim reakcijama to tako neće biti.
Tijelo preminulog policajca nije se ni ohladilo a već je počelo etiketiranje da li je Oks "vehabija" ili nije. Počele su rasprave koliko mu je duga brada i druge trivijalnosti. Jer kada zločin poput ovog u Bugojnu učini "vehabija" ili "monstrum", lakše je prihvatiti da je to učinio neko ko nije jedan od nas "normalnih".
Etiketiranje bombaša bilo kakvim imenima ne opravdava policiju i obavještajne službe, ali ni roditelje, prijatelje i poznanike Čauševića zbog njihovog nemara i nesprečavanja ovog terorističkog napada.
Prava pitanja su kako je Čaušević mogao imati deset kilograma eksploziva? Kako je moguće da osoba koja je poznata policiji po ekstremnim stavovima i incidentnom ponašanju u miru, bez ikakvih smetnji, sastavi napravu od koje se ne bi postidjeli ni mnogo "uspješniji" teroristi u svijetu? Kako je moguće da policijska stanica nema video-nadzor i nije obezbijeđena? Kako je moguće da u malom mjestu poput Bugojna niko ne zna da Čaušević ima eksploziv i oružje?
Svaka država i svaka zajednica imaju svoje "vehabije" i "monstrume". U svakom društvu ima radikala okupljenih oko različitih ideja koji bi zbog svojih naopakih stavova bombama ubijali nedužne i tako mijenjali svijet. Međutim, u uređenim društvima takve osobe prate, uhode, pretresaju im kuće. U normalnim društvima teško je, ako ne i nemoguće, doći do tenkovskih mina.