Dok ljekari preporučuju da torba učenika nižih razreda ne bi trebalo da bude teža od pet odsto tjelesne težine đaka, ruksaci koje mališani nose od kuće do škole i obrnuto teže i više od četiri kilograma.
To znači da bi školarac trebalo da bude težak 80 kg (?!), kako bi preporuke stručnjaka bile ispoštovane.
Međutim, svjedoci smo da se u našoj zemlji omaleni đaci, oni koji idu u drugi-treći razred osnovne škole, "bore" sa tašnama od kojih im se ne vide cijela leđa.
Radne sveske, pomoćne sveske, dopunski udžbenici, priručnici, bojanke (i šta sve još neće izmisliti?!), u tašnama naprave vakuum, tako da više ne može stati ni igla.
Uz sve to, roditelji se žale da se u knjigama njihovih potomaka nalaze zadaci u čije se rješavanje uključi cijela rodbina i pola komšiluka, ali niko ne zna da protumači šta se dobije kada se sabere pa pomnoži nekoliko "ikseva" i "ipsilona".
Gospodo izdavači i nastavnici, vratite u škole zadatke koji su primjereni manjim uzrastima, kako mališani već u drugom razredu osnovne škole ne bi morali da piju lijekove za glavobolju.
Smanjite fond udžbenika na optimalnu cifru, jer, kako sada stvari stoje, učenici ne uspiju ni da zapamte koje sve knjige imaju, a već se završi školska godina.
Dobro, jasno mi je da više knjiga donosi i veću zaradu onima koji ih izdaju, ali, molim vas, misli li neko na naše najmlađe naraštaje?