Glavni odbor SDA odbacio je u subotu dogovor o izmjenama Poslovnika državnog parlamenta, čime je zemlju uvukao u moguće produbljivanje krize, izazvane osvetničkim odlukama visokog predstavnika.
Odluka je donesena, jasno, uz precizno postavljene smjernice Sulejmana Tihića, mada ne treba isključiti da bi on, u ovom slučaju, mogao biti samo eksponent nečije politike, kojoj smirivanje krize nije u interesu.
Tihić je, prije svega, pragmatičar i, ako se stvari posmatraju površinski, čudno je to što odbija dogovor koji su usaglasili SNSD, HDZ - Stranka za BiH.
Moguće je više razloga za Tihićevo odbijanje: po prvom, možda on zaista vjeruje da se time popustilo Dodiku; po drugom, to je produkt antagonizma sa SBiH i politike "nemamo šta da izgubimo" (teško vjerovatna opcija); i treće, možda najrealnije, da je Tihić samo gurnut u ovu igru. Pa nije li na sastanku u četvrtak bio na vrućoj liniji sa liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom?
Naime, sasvim je moguće da dogovor u vezi parlamenta nije u skladu sa rigidnom politikom tvrde struje OHR-a, i da se Tihić stavio u njihovu službu. Njima, jednostavno, ne odgovara smirivanje krize jer bi takav razvoj situacije išao u prilog strategiji povlačenja međunarodne zajednice. Kad bi se zagrebalo malo dublje, iz ovoga što mi nazivamo "kriza", mogla bi isplivati i složena geopolitička igra nekih diplomata koji je namjerno izazivaju ne bi li je doveli u vezu sa pregovorima o budućem statusu Kosova.
Ova zemlje jeste plodno tlo za razne iracionalne teorije zavjere, ali u ovom slučaju treba biti naivan, pa neke od njih bar ne uzeti u razmatranje.