Nakon 10 godina pauze Banjaluka ponovo ima šampiona BiH u fudbalu. Borac je na impresivan način odigrao drugi dio sezone u kojem je nadoknadio 13 bodova zaostatka za jesenjim prvakom Sarajevom.
Neki će reći da nisu "crveno-plavi" nadoknadili minus, već je "bordo tim" naprosto proćerdao prednost, ali bez obzira na sve, treba biti pošten i reći da je ekipa Marka Maksimovića u nepuna tri mjeseca pokazala najviše.
Osim toga što su najefikasnija ekipa, bili su odlični kako na svom, tako i na gostujućem terenu i pravili su mnogo manje kikseva nego ostali timovi. U bh. fudbalu je već ustaljena formulacija da se titula može osvojiti samo ako imate pomoć sa strane, ali uzalud je i taj vjetar u leđa ako to na terenu ne zaslužite.
A Borac je kao klub titulu na terenu, ali i van njega, svakako zaslužio. Kada kažemo van terena, tu prije svega mislimo na sadašnju organizaciju, koja je kao nebo i zemlja u odnosu na neke ranije godine.
Finansijska situacija je mnogo bolja, primanja igrača "liježu" na vrijeme, ali kao što kažu, nije baš sve u parama. U klubu vlada znatno drugačija, profesionalnija i fudbalskija atmosfera. Mnoge stvari su postavljene na svoje mjesto i to se direktno reflektovalo na teren.
Postavljanje trenera početnika na čelo stručnog štaba bio je prilično hrabar i, pokazalo se, pravi potez. Naravno, najlakše je biti general poslije bitke, ali Marko Maksimović je uspio da sa igračima ostvari vezu koja je za rezultat imala snažnu i homogenu ekipu. Jeste Borac ove sezone dosta uložio u pojačanja, ali slično kao Igokea u košarci, imao je mnogo manje promašaja prilikom njihove selekcije.
Kada se sve sabere i oduzme, bez obzira na to bili navijač Borca ili ne, teško je naći neki valjan argument koji će pokazati da šampionski pehar nije trebalo da stigne u Banjaluku. Borac je svoju šansu iskoristio, doduše trebalo mu je 10 godina, ali bolje ikad nego nikad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.