Nakon što smo saznali da je OHR zabrinut odnosom RS prema međuentitetskoj liniji razgraničenja u Brčko distriktu, izvjesno je da bi upravo to mogao da bude novi kamen spoticanja na trakavici o zatvaranju supervizije.
Sasvim je jasno da je za RS distrikt od strateške važnosti, jer je kroz njega teritorija RS presječena na dva dijela. Ta činjenica bi potencijalno RS mogla izazvati dosta glavobolje, recimo, ako će krak gasovoda "Južni tok" prolaziti kroz RS. To neće ni teoretski biti moguće bez saglasnosti distrikta, jer je upravo tamo jedino mjesto gdje gasovod može ući u zapadni dio RS, ako pretpostavimo da neće ići preko Hrvatske. Osim toga, postoje i politički problemi s kojima će se RS morati suočiti.
Na primjer, koliko će RS biti dozvoljeno da dio prava u Brčkom zaista i primijeni, s obzirom na to da je OHR vrhunski tumač svega u BiH. Ako RS otvori priču o distriktu, OHR to može nazvati "novom provokacijom RS", ali ako RS to pitanje ignoriše, može se desiti da će svaki tranzit bilo čega prema zapadu RS zavisiti od dobre volje nekog činovničića u distriktu. Očigledno je da će RS u narednom periodu morati aktivnije raditi na konačnom rješenju za Brčko, kojim bi i vuk bio sit, a ujedno i sve ovce na broju.
Jasno je da više nema ni teoretske šanse da RS vrati dio teritorije koje je ranije imala, ali ima šanse da se mudrom i pomirljivom politikom institucionalno izbori da su njeni interesi tamo u potpunosti zaštićeni. Sa druge strane, ne možemo se ne oteti utisku da neko stalno izmišlja nove razloge kako bi se odgodilo zatvaranje supervizije. Problem amandmana o Brčkom u Ustavu BiH je riješen. Problem entitetskog državljanstva je riješen. Problem snabdijevanja strujom je takođe riješen. Sada se iznenada pojavljuje problem granice. Kao da je Brčko nečiji ulog u igri nadmudrivanja čiji će ishod imati ozbiljne dugoročne posljedice.