Trebinje i Dubrovnik su odvajkada bili gradovi okrenuti jedan drugome, a pored obostranih interesa baziranih na trgovini i turizmu vezale su ih i brojne prijateljske i rodbinske veze. Ova konstatacija važila je sve do proteklog rata kada smo, voljom nekih sila mnogo većih i moćnijih od malih ljudi ispod Srđa i Leotara, bili uvučeni u ratni sukob, ali se sve promijenilo devedesetih godina.
Zaboravljeni su odjednom i šopinzi Trebinjaca po dubrovačkim robnim kućama i buticima Babinog Kuka, kao i trebinjska pijaca koja bi subotom bila prepuna Dubrovčana, zaboravljene su šetnje Stradunom, kupanja u Lapadu, ali su zaboravljeni i prelijepi trenuci Dubrovčana na trebinjskim Zubačkim ublima. Danas, petnaest godina nakon rata, nakon što je oružje utihnulo a strasti se počele smirivati, čini se ipak da se stvari kreću nabolje. U to žele da vjeruju svi oni Trebinjci koji su nakon rata prvi pošli na plaže Srebrenog, Kupara, Mlina i svi oni Dubrovčani koji po staroj dobroj tradiciji subotom i dalje dolaze na trebinjsku pijacu, trguju u marketima, planinare na Orjenu. I oni se ne žele podsjećati na ono što je bilo, ne pričaju svojoj djeci o Anti Gotovini i Radovanu Karadžiću i ne traže jedni od drugih izvinjenje. Piju svoje kafe i kave u Gradskoj kavani i Pod platanima, slušaju Gorana Bregovića u Trebinju i "Koloniju" u Dubrovniku i ne misle na pjevače sa nacionalnim tematikama u pjesmama.
Političarima su dali glasove da sjede i da se dogovaraju, da nađu zajednički jezik i makar zajednički interes ako ništa nije ostalo od nekadašnje ljubavi jer, ako ništa, isplativije bi bilo da Ivanicom prolaze puni, a ne prazni kamioni. Trebinjskim ulicama sigurno ne nedostaju dubrovačke patike, niti Dubrovniku trebinjske, ali nedostaju ljudima, onima koji su navikli da se probude negdje na dubrovačkoj plaži i na obroncima Orjena, gdje smo nekada, na tromeđi, slavili zajedničke ustanke protiv zajedničkog okupatora, Srbi, Hrvati i Crnogorci.
Danas se to u projektima evroatlantskih integracija zove projektom prekogranične saradnje i šteta bi bilo da ga pokvarimo barem iz interesa.