Tragični epilog požara u sarajevskom sirotištu svima je poznat u dimu se ugušilo pet tek rođenih života.
Nakon ove tragedije najlakše bi bilo površno zaključiti da djeca iz Doma `Bjelave` odrastaju bez ljubavi i da ih `maćehinski` odgajaju radnici ovog doma, te da je požar posljedica takve atmosfere.
Međutim, direktor Doma `Bjelave` Amir Zelić među prvima je došao da spasi svoje mališane. Novinari pišu da je Zelić, najvjerovatnije čestit i dobronamjeran čovjek, plakao kao malo dijete i da je smrt pet najmlađih i najranjivijih štićenika Doma doživio kao svoju `Srebrenicu`. Požrtvovana je bila sestra koja je spasavajući djecu zadobila ozbiljne opekotine, dok su dirljive i priče o starijoj djeci koja su nesebično ulijetala u vatru da spasu svoju mlađu `braću i sestre`.
Niko ne bi trebalo da sumnja u dobre namjere odgovornih u Domu `Bjelave`, ali često je `put do pakla popločan dobrim namjerama`. Iako još nema zvaničnih informacija, vještak smatra da je požar izazvala električna grijalica čiji je plamen dohvatio jedan od jorgana, a ubrzo se i proširio. Sestra koja je brinula o dječici najvjerovatnije je u dobroj namjeri, u želji da ih ugrije, ostavila uključenu grijalicu. Trenutak nepažnje razultirao je katastrofom. Pitanje je sada da li će neodgovorna sestra sudski odgovarati za svoj čin ili će se ići linijom manjeg otpora jer `ona je već propatila što bebe nosi na duši`. Čestitost i dobronamjernost bez profesionalnosti i odgovornosti ništa ne znače.
Ovaj slučaj treba istjerati na čistac ako ništa zbog činjenice da za preminulim sirotanima ionako nema ko zaplakati.