Proteklih nekoliko godina javnost u BiH zgražavala se nad troškovima koje su bh. funkcioneri pravili na službenim putovanjima, kupovinom poklona, odijela, reprezentacije, odvojenog života i drugih privilegija.
Trošenje iz budžeta najbolje je ilustrovalo neodgovornost onih koji su izabrani i imenovani da rade u interesu države. Tako je država, odnosno državna kasa njima pružila sve, a oni državi, odnosno poreskim obveznicima zauzvrat nisu davali ništa ili veoma malo. Posljednji revizorski izvještaji više ne prikazuju takvo stanje, što bi trebalo da znači da se takve stvari ne dešavaju u bh. institucijama. Međutim, malo je pozitivnih izvještaja, odnosno malo je institucija u kojima se odgovorno i namjenski raspolaže budžetskim novcem. Do sada je Kancelarija za reviziju objavila 34 revizorska izvještaja, a većina njih obiluje primjedbama revizora. Međutim, nema preciznih podataka koliko je novca potrošeno na gorivo ili troškove reprezentacije i pored toga što revizori upozoravaju da se kod ovakvih troškova ne poštuju procedure. Glavni revizor Milenko Šego rekao je da rukovodstvo takvih institucija dobije interno pismo u kom ih upozoravaju i traže da se isprave propusti. Ipak, ostaje nejasno zašto se i takve "sitnice" ne objave u izvještajima. Takozvani prag materijalnosti, kojim se odlučuje šta zavređuje da uđe u izvještaj, vrlo je relativan pojam. Da li je sve do 1.000 KM ispod tog praga ili možda i više? Pitanje je koliki je ovaj prag u Švedskoj, gdje ministar podnese ostavku zato što je greškom upotrijebio kreditnu karticu za sitnu kupovinu u samoposluzi.