Podatak po kojem Bosna i Hercegovina uvozi veoma velike količine voća i povrća, pored toliko obradivog zemljišta i toliko vrijednih bh. poljoprivrednih proizvođača, porazan je i zabrinjavajući.
Kako je moguće da nam bude draže voće i povrće iz Hrvatske, Italije, Slovenije i Srbije, nego isti ti, mnogo kvalitetniji, proizvodi naših poljoprivrednih proizvođača.
Posebno je porazna činjenica da iz zemalja okruženja uvozimo čak i krompir, paradajz, luk i kupus, što u maloj bašti svake kuće u BiH imamo i posijemo usput za svoje potrebe.
Sasvim je razumljivo da uvozimo banane i drugo južno voće kojeg, realno, nemamo, ali da je baš tolika potreba za uvozom jabuka i krušaka, ne može se povjerovati, jer vjerovatno neko želi da svi mi punimo budžete poljoprivrednih proizođača iz regiona, a da naši voćari i povrtlari bacaju svoje proizvode.
Postavlja se sasvim jednostavno pitanje, a to je da li država uopšte ima bilo kakav mehanizam zaštite domaće proizvodnje i sprečavanja uvoza, bar onog voća i povrća kojeg imamo u izobilju i koje propada.
Međutim, svi mi bh. potrošači možemo doprinijeti manjem uvozu voća i povrća kupujući isključivo od domaćih proizvođača, jer svakako time kupujemo kvalitetnije i svježije proizvode.
Zato je vrlo važno da kada god odemo na pijace ili tržne centre upitamo odakle je voće i povrće i da nam prioritet bude ono domaće, čime ćemo svakako pomoći proizvođačima, ali i ukupnoj privredi, jer za uvozom pojedinih vrsta voća i povrća, složićete se, stvarno nema potrebe.