Najstarija populacija, koja je požrtvovano odradila svoj radni vijek u kojem je stvorila mnogo toga čime danas raspolažemo, zaslužuje mnogo veću pažnju društva.
Zato ne mogu a da ne kritikujem najavljeno povećanje penzija u RS koje će za starca ili staricu sa prosječnim primanjima značiti dodatnih 26 feninga na računu mjesečno. Tuga! Znači, od tog "viška" samo jednom unuku svakog mjeseca moći će priuštiti krem bananicu ili jeftiniji flips. A dok su radili, ni u snu nisu mogli da sanjaju da će pod stare dane biti baš tako!
U narodu se kaže da sit gladnom ne vjeruje, a čini se da se i ne čuju najbolje. Bar tako tvrdi Rade Rakulj, prvi penzioner RS, koji kaže da je bar deset puta u Narodnoj skupštini RS upozoravao da su penzioneri gladni.
Nije njima za utjehu ni to što je narodna vlast svakim danom bliža penziji, pa će jednom, kao, dočekati nešto slično. Naprotiv, oni će se tokom radnog vijeka potruditi da "sa strane" - u novcu ili nekretninama - ostave što više, kako bi zlatno životno doba proveli sa što manje problema. Biće tu, sasvim sigurno, para za mnogo više flipsa i bananica, neophodnih lijekova i pristojnu trpezu - sve ono o čemu današnji penzioneri, u velikom broju slučajeva, samo sanjaju. Čemu da se nada armija onih koji u 30 i nekoj još čekaju svoj prvi posao na neodređeno, sa uplaćenim stažom i zdravstvenim osiguranjem?! Dok doguraju do punog radnog staža ili odlaska u starosnu penziju, čija granica se neprestano pomjera, ili ih neće biti ili primanja koje zovemo penzijama uopšte neće postojati.
Nedavno smo pisali da zbog siromaštva ljudi na pijacama rasprodaju i uspomene samo da bi pregurali dan. Možda bi, umjesto ulaganja u fond penzijskog osiguranja, trebalo ulagati u uspomene. Valjda će one uvijek imati kakvu-takvu vrijednost na "tržištu".