Taman kad je sudski postupak protiv Dragana Čovića pao u zaborav, nakon što se Sud BiH prije mjesec proglasio nenadležnim da odlučuje da li je nekadašnji ministar finansija FBiH zloupotrijebio položaj, ovaj slučaj je na vrlo neobičan način ponovo izbio u prvi plan.
Tužilaštvo BiH je u utorak svoje kolege u Sudu BiH optužilo za pristrasnost, tvrdeći da odluke o nadležnosti zavise od sudije do sudije, odnosno od optuženog do optuženog. Tako je Sud sebe smatrao nadležnim da odlučuje o zloupotrebama položaja Ante Jelavića, Hasana Čengića i Momčila Mandića, ali ne i Dragana Čovića.
Teška optužba Tužilaštva na račun dvostrukih aršina Suda je stvar bez presedana jer je prvi put jedna pravosudna institucija iznijela ozbiljne, ali i argumentovane optužbe na račun druge. Ova bačena rukavica u lice u Sudu BiH mogla bi stvoriti ozbiljne tenzije između ove dvije institucije, što bi svakako uticalo na kvalitet rada i jednih i drugih. Međutim, javno i argumentovano iznošenje stava o nepravilnosti u radu Suda BiH ima više koristi nego štete, ponajprije zbog toga što su i sudije ljudi, pa tako mogu griješiti, nenamjerno ili u nekoj organizovanoj akciji. Iako nije nezakonito, ipak je iznenađujuće i to što je Apelacionim vijećem u Čovićevom predmetu predsjedavao sudija Davorin Jukić, koji inače sudi u prvostepenim postupcima.
No, u jučerašnjem saopštenju iz Tužilaštva nisu podsjetili da su oni samo nekoliko dana prije izricanja presude Čoviću i ostalim povukli optužbe protiv četvorice braće Lijanović, pa je tako otpala optužba za organizovani kriminal jer je Čović ostao sam u predmetu. Da li je Tužilaštvo trebalo da ostane pri tim optužbama kako ne bi zauvijek "izgubili" Čovića, možemo samo nagađati.