Napad pijanih mladića na dvije studentice u ranim večernjim satima u gradskom parku u srcu Tuzle pokazuje da je stepen bezbjednosti, uprkos statističkim podacima, u ovom gradu na niskim granama. Tuzla je u policijskim strukturama FBiH ocijenjena najbezbjednijim gradom, ali osjećaj građana je potpuno drugačiji.
Djevojke se ne osjećaju sigurnima ni dok čavrljaju u gradskim parkovima, stariji građani se boje da će biti opljačkani, a sve drskiji lopovi upadaju u kuće i kad su vlasnici prisutni.
Policija, pak, maše suhoparnom statistikom i samodopadno ističe da je više od polovine krivičnih djela počinjenih po nepoznatom izvršiocu rasvijetljeno. No, šta je s onom drugom polovinom prijavljenih djela, zbog kojih se građani zapravo i ne osjećaju bezbjednim?
Zabrinjavaju tvrdnje studentica Nine Zupan i Dijane Mijatović, napadnutih u gradskom parku, da su im policajci rekli da ne prave frku od doživljenog iskustva. Sudeći po tome, šamar, šutiranje nogom i gađanje flašom je bezazlen događaj, koji ne oslikava ugroženu bezbjednost građana Tuzle, niti razlog da napadače pritvore makar do otrežnjenja. Umjesto hapšenja napadača, policajci žrtve pitaju zašto su vani u 21 sat?!
Zabrinjavajuće je i da se kantonalni tužioci u ovakve slučajeve skoro i ne miješaju, već čekaju policijske izvještaje i tek onda se uključuju u eventualno krivično gonjenje. A dok se tužioci sve rjeđe miješaju u svoj posao, policija nastoji linijom manjeg otpora riješiti slučajeve, Tuzlaci sve više osjećaju strah kada izađu na ulicu.
Umjesto da poslušaju glas građana, iz MUP-a TK se čuju poruke da je osjećaj nesigurnosti subjektivan i da se neki ljudi boje kada su u mraku u zaključanom stanu, pa samo treba da upale svjetlo. Možda Tuzlaci zaista treba da upale lampicu i traže bezbjedno kretanje ulicama.