Posao šefa diplomatije neke države je da putuje, promoviše interese svoje zemlje i otvara put za svaku vrstu međudržavne saradanje.
Zbog toga se ne treba čuditi što i šef bh. diplomatije Sven Alkalaj stalno putuje, ali začuđujuće je što se on na tim putovanjima susreće sa nižerangiranim službenicima ili čak sa upravnim direktorom jedne štamparije kao što je nedavno bilo u Njemačkoj. Doduše Alkalaj je tada lobirao da njemačka štamparija ranije isporuči knjižice za biometrijske pasoše.
Alkalaj je najavio da će pasoši stići u BiH 15. septembra i samo je trebalo da svoj posao uradi Ministarstvo civilnih poslova koje je, usput budi rečeno, odavno potpisalo ugovor za ovaj posao. Alkalaj je u septembru sa višebrojnom delegacijom bio u Njujorku petnaestak dana pa se vratio i skoknuo u Istanbul da mu turski ministar obezbijedi susret sa Vukom Jeremićem, ministrom spoljnih poslova susjedne Srbije, gdje BiH godinama nema ambasadora. Sada je Alkalaj opet u SAD sa svojom šeficom Kabineta i lobira za svršen čin - prijem BiH u nestalno članstvo Savjeta bezbjednosti UN-a. Tamo ga dočekuje šef misije, koja trenutno broji dva člana, i još dvojica diplomata po ugovoru o djelu, što je Alkalajev patent u diplomatskoj praksi.
Prijemu BiH u nestalno članstvo SB UN-a prisustvovaće i predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić sa porodicom, što nikako ne bi trebalo da naruši njegov imidž skromnog čovjeka iz naroda, jer to nije narušio ni skupocjenim voznim parkom. Niko u institucijama BiH niti je znao niti je mogao uticati na ove posjete šefova diplomatije i države jer nisu ni dogovorene. Račun nam neće biti ispostavljen putnim troškovima, nego avanturom u koju BiH ulazi od momenta kada počne donositi odluke u Savjetu bezbjednosti UN-a.