Srećko Šojić iz serije "Tesna koža" "žrtvuje" se za "preduzetje" kojem je na čelu tako što za sebe, a na račun firme, kupuje svečano odijelo jer, kako kaže, "šta će poslovni partneri misliti ako rukovodilac ne bude sređen i uređen".
Raspala se ta bivša država, a ostale su siromašne zemlje poput naše. Ostao je i žal građana za prošlim vremenima, ali nisu nestale ni navike onih koji su na vrhu.
Tako Služba za zajedničke poslove institucija BiH za alkohol daje 6.000 maraka mjesečno, pošto, kako navode, kad im neko dođe "neće mu valjda iznijeti rakiju koju su pekli kod kuće".
Time su valjda poručili da nisu udarili brigu na veselje, već pare troše kako gosti ne bi pili "šljivu". Pomisliće neko da ovdje živi sve sama sirotinja ako se pred uvažene zvanice ne uspe viski.
Kada kod Šojića dođe Pantićeva supruga Persida, on je ponudi viskijem, a nakon što ona pristane, on joj odbrusi kako nema jer je preduzeće upropašteno.
Upropašteni su i kućni budžeti građana ove države, ali su državni organi zaštekali neku "crkavicu" da se nađe za brendirana alkoholna pića kako bi se s uvažavanjem i pažnjom ophodilo prema onima koji posjećuju isto tako "uvažene nam institucije".
Za bh. institucije nema krize. Nisu ih izgleda nasekirale frapantne brojke. Gospodu ne brine podatak da je u državi više od 550.000 nezaposlenih, niti to što sindikalnu potrošačku korpu malo ko može da isfinansira.
Tobože, ta korpa je sitnica za one koji mjesečno naručuju alkohol za 6.000 maraka. Ali, sit gladnog ne razumije.