Berza, dionice, investicioni fondovi, dividende, kursna lista, državne obveznice, vrijednosni papiri pojmovi su koji su za većinu građana BiH "španska sela".
Obični građanin zna da su to neki pojmovi kojima se služe ozbiljni ekonomisti i da se "to" dešava negdje mimo nas. Nažalost, na ovim, u suštini objašnjivim pojmovima, stotine hiljada građana je prevareno u poslijeratnom periodu. Skoro svi građani su nakon rata dobili certifikate. Većina je ove "papire" prodala u bescijenje švercerima i berzovnim mešeterima koji su na vrijeme shvatili da ti naizgled bezvrijedni papiri i te kako mogu da se pretvore u pravu vrijednost.
Posljednji primjer koji se pojavio posljednjih mjeseci je otkup devizne štednje. Štediše koje, kako tvrdi čelnica njihovih udruženja, nemaju ni za hljeba, svoja vrijedna potraživanja, koja su već "halali", prodaju švercerima na uličnoj berzi po mnogo nižoj cijeni nego što mogu dobiti legalnom prodajom samo da su malo bolje informisane.
Najžalosnije je što se ovaj otvoreni šverc najgore vrste (jer je najviše novca u pitanju i mnogo je opasniji od šverca kafe ili farmerica) dešava naočigled institucija. Šverceri su u Sarajevu pozicionirani odmah ispred kancelarija Komisije za vrijednosne papire FBiH ili samo stotinak metara od Kantonalnog suda i Tužilaštva i niko ih ne ometa u njihovom poslu. Teško je povjerovati da se ovakva višegodišnja pljačka običnih neinformisanih građana dešava slučajno jer je previše novca zarađeno na "bezvrijednim" papirima. S tim što su zarađivali rijetki, a gubili skoro svi.