Nošenje školskih uniformi svakako bi smanjilo razliku među učenicima i doprinijelo da škola bude škola a, ne modna pista gdje se obično šepure malo imućniji učenici i sa svojom markiranom garderobom dolaze do izražaja.
Zamislite kada roditelju koji radi za 500 maraka dođe dijete iz škole i kaže: "Tata, zeza me sin od onog čike što ima onu veliku firmu zato što su mi hlače i jakna izlizani i stalno me pred drugom djecom zbog toga zadirkuje."
Roditelju k'o roditelju, kosa se digne na glavi i osjeća se ne samo manje vrijednim nego beznačajnim. Na sve načine pokušava da utješi dijete pričom kako je taj mali što ga zadirkuje "bezobrazan" i da ne treba to da uzima k srcu. Uvođenjem uniformi sigurno bi bila smanjena klasna razlika i doprinijela tome da se siromašni učenici ne osjećaju manje vrijednima. Evropske škole su uniformisanje učenika odavno prepoznali kao pozitivnu stvar i suzbili prevelike razlike u oblačenju đaka.
Možda bi trebalo razmišljati i u smjeru da i profesori nose uniforme jer i kod njih postoji ogromna razlika u odijevanju, što stvara ljubomoru i narušava radnu atmosferu.
Uniformisanje učenika spriječilo bi učenike da dolaze u kratkim suknjama, japankama, atlet-majicama itd, ali bi spriječilo i udare na budžet roditelja koji djecu školuje sa platom od 500 KM.
Prema ovom pitanju stav treba da zauzme nadležno ministarstvo i da povede opširnu kampanju koja bi pokazala da li bi uniforme poslužile svrsi, u suprotnom, uniforme u školu će uvoditi oni koji ponude više para da bude izabran baš njihov kroj.