Upravljanje ličnim finansijama uvijek je bila cijenjena vještina, s tim da u aktuelnim uslovima ekonomskih turbulencija dobija sve više na značaju.
Nedostatak novca prouzorokovan nezaposlenošću ili niskim zaradama izdvaja se kao najveći problem s kojim se suočava veliki broj bh. građana. Međutim, postoji i dobar dio onih kojima dolazak do novca i nije glavni životni problem, već loš odabir raspolaganja koje se mahom svodi na puku potrošnju. Upravo je recesija uzrokovala da mnogi promijene lični stav prema novcu.
Građani su prije maja 2007, uprkos nedostatku znanja, značajan dio sredstava, pa čak i dizanjem kredita, ulagali u hartije od vrijednosti, ponukani pričama pojedinaca koji su na brz i lagan način obrnuli veliki novac. Kada je berzanski balon pukao, mnogi su izgubili značajnu lovu ili su im ulozi ostali zarobljeni u akcijama višestruko oborenih vrijednosti. Nakon kraćih bankarskih turbulencija krajem 2008. i početkom 2009. ponovo se kao dominantno utočište za ulaganje pojavila štednju u bankama, koja posljednje dvije godine bilježi solidan rast.
Iako je u međuvremenu došlo do blagog oporavka tržišta kapitala, prethodna iskustva su opekla mnoge koji sada od berze bježe kao đavo od krsta. Stoga mnogi i ne znaju, ali i ne žele čuti, da postoje druga, manje rizična berzanska ulaganja. To se, prije svega, odnosi na obveznice entiteta i opština koje po pravilu nude priliku za veće zarade od dobijene kamate na bankarsku štednju. Očito su strah i opreznost ovaj put postali važnije odrednice za ulaganje od ranije lakomislenosti i kockarskog rizika. Ni ovo sada nije poželjno stanje svijesti za upravljanje novcem, ali je sigurno manje loše u odnosu na prethodno.