Taman što su makar i malo uveli reda u trošenju javnog novca, pravilnici o nabavci automobila, korištenju telefona i sredstava za reprezentaciju našli su se na udaru neodgovornih, bahatih i rastrošnih institucija Bosne i Hercegovine.
Pored OBA i SIPA koje, realno, zbog složenosti posla koji obavljaju imaju problema da se uklope u pravilnike, izuzeće ili izmjenu propisanih pravila koja su uštedjela milione KM zatražili su i oni koji ne rade ništa i koji godinama bez ikakve potrebe troše milione KM, uglavnom na plate, dnevnice i reprezentaciju.
Nevjerovatno je da, recimo, revizori, kao čuvari državnog novca koji od svog osnivanja insistiraju na uređenju oblasti reprezentacije, mobilnih telefona ili nabavke automobila, sada traže izuzeće iz tih pravila pozivajući se na nezavisnost i samostalnost, isto kao i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, iako se zna da u njihovom radu nema riječi o nezavisnosti, a ni i o samostalnosti, s obzirom na to da su pod (in)direktnim uticajem politike i političkih stranaka.
Pravilnici koji su usvojeni prije nešto više od godinu dana nisu idealni, daleko od toga da su stali u kraj bahatosti i javašluku, ali su koliko-toliko uveli reda u trošenje državnog novca i donekle spriječili stotine "direktorčića", da svakih dvije-tri godine nabavljaju nove limuzine visoke klase ili da o trošku institucije koju predstavljaju telefonom razgovaraju sa tetkama i strinama u Australiji, Kanadi, Švedskoj...
Bilo bi lijepo, prije svega korisno, da slični pravilnici postoje na entitetskom nivou i da se osim na institucije odnose i na javna preduzeća gdje se, siguran sam, na vozni park, reprezentaciju i mobilne telefone potroši daleko više novca nego u nekoj od institucija sistema.