Znate li onaj vic kada Bosanac, Nijemac i Britanac razgovaraju o platama?
Kaže Nijemac: "Mjesečno zaradim 2.000 evra, dok kupim hranu i platim račune ostane mi 500 evra. Gdje ih potrošim tokom mjeseca ni sam ne znam", kaže svojim kolegama.
Ista muka i kod Britanca, zaradi 2.500 funti, sve dažbine, hrana, piće, graderoba i poneki izlazak sa društvom koštaju ga oko 2.000 funti pa se cijelog mjeseca muči: "Gdje nestane onih preostalih 500..."
Bosanska je tuga pregolema. Naš radnik mjesečno zaradi oko 800 maraka, a sve što mu je potrebno za četvoročlanu porodicu, uz plaćanje računa, izađe ga više od 1.800 maraka. "Gdje da nađem tu hiljadarku, nemam pojma", razmišlja prosječan građanin ove zemlje.
Da nije tužno, bilo bi smiješno.
Uopšte nije vic, ali bar se kiselo nasmijah kada sam pročitao da su Britanci u svoju potrošačku korpu, uz sapun, šampon, brašno i so, dodali i tablet računare.
A naša korpa ne sadrži ni tetris koji kod Kineza košta dvije marke... Ipak je to u ovim uslovima preveliki luksuz.
Dok ćevapi, koje ste platili od one hiljadarke za koju nemate pojma otkud vam, budu lagano cvrčali na prvomajskom roštilju, a 'ladno pivo milovalo nepce, razmislite da li su nam ove informacije podstrek da bar nešto pokušamo promijeniti.
Za dvije godine martovska potrošačka korpa poskupjela je za 200 maraka, a o povećanju plata ni govora... Pravi odraz rada onih koji su spojili protekli petak sa srijedom!
Radnici, udarnici, srećan nam Prvi maj!