Dok je prije godinu i kusur nekoliko mjeseci svijetom kružila dramatična vijest o novom, smrtonosnom virusu iz Vuhana, kod nas su se širila dva u najmanju ruku neozbiljna zaključka. Prvi je glasio - daleko je Kina, a drugi - zaustavićemo ga bijelim lukom i domaćom rakijom.
Početkom 2020. godine malo ko je, izuzev medicinskih radnika, vjerovao da će ova pošast probiti sve granice, te i kod nas sijati smrt, mnogima devastirati zdravlje, zatvarati radna mjesta... Jednom riječju - više ništa nije isto.
Kada se pojavio prvi slučaj zaraze u BiH, u moru informacija, građani su isprva, blago rečeno, postali zbunjeni. Ulje na vatru dolijevali su nesavjesni pojedinci koji su širili dezinformacije - da virus nije opasan, te da umiru samo oni koji su i odranije teško bolesni.
Kasnije su svi shvatili da za šalu nema mjesta. Kada su o mukama kroz koje su prošli progovorili oni koji su prebolovali virus korona, svima je postalo jasno da takvu agoniju niko ne želi ni sebi ni svojim bližnjima.
Restrikcije koje su zavladale ulivale su dodatnu nervozu. Bilo nam je zabranjeno da se krećemo i naređeno da prekrijemo lica. A naredbe niko ne voli.
Danas, godinu kasnije, broj zaraženih ponovo je počeo rasti. Šta će biti za mjesec ili dva, ne zna niko, a čak su i ljekari oprezni pri davanju prognoza.
Dodatnu ogorčenost građana, kojim je i onako svega preko glave, izaziva pasivan odnos vlasti prema nabavci vakcina. Ovim tempom teško da ćemo imati optimalan broj vakcinisanih u narednih ko zna koliko godina.
Ne preostaje nam ništa nego da se čuvamo i nadamo da će ova noćna mora ubrzo proći. Strašan izazov koji nam se nametnuo trajaće još dugo. Nije u pitanju samo zdravlje. I ekonomija nam je na koljenima i čak ni najveći optimisti ne očekuju da će se uskoro oporaviti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.