Sahrane, dženaze, pomeni, otkrivanje masovnih grobnica i spomenika samo u BiH su dobra prilika za političke obračune.
Svi su važni u svojim crnim odijelima, saosjećaju s porodicama žrtava i onda im objasne kako su baš oni upozoravali kakve opasnosti vrebaju u ovom društvu.
Podsjećaju ih da ne zaborave ono što je dio njih, sole im rane i raspiruju mržnju. Oni što su izgubili razlog za život opstaju tiho vjerujući Bogu i ljudima, a oni što tumače njihov bol galame o vjeri i životu kakvi bi trebalo da budu.
Svjež i tipičan primjer: ukop 33 nastradala Bošnjaka u proteklom ratu kojem je prije dva dana u Bratuncu prisustvovalo oko 3.000 ljudi u jednom trenutku pretvorio se u predizborni miting.
Posljednji ispraćaj 33 žrtve, među kojima je bila i šestomjesečna beba Narcisa, u političke svrhe nije upotrijebio nijedan političar, ali je to, prema tvrdnjama prisutnih, učinio Ismet efendija Spahić, zamjenik poglavara Islamske zajednice u BiH. Efendija Spahić, kažu, veličao je sina najvećeg u Bošnjaka, upozoravajući na montirane optužnice i kritikovao političke dogovore u BiH.
Nakon ovih elaboracija predstavnici SDA, kojima su kritike očigledno bile upućene, napustili su mjesto s kojeg je vazio naibu-reis. Nisu, kažu, čuli ništa iz svete knjige što bi moglo pružiti riječi utjehe porodicama žrtava, a političke govorancije nisu mogle pomoći roditeljima koji su nakon 17 godina našli smiraj za svoju djecu. Smiraj stiže kada odu delegacije i sunce obasja svježe humke.