Nesposobnost bh. pravosuđa još jednom je isplivala na površinu, pošto je odbijena optužnica protiv Nedima Kulenovića, bivšeg šefa Grupe za prinudnu naplatu u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, kod kojeg je, kako je ranije objavljeno - pred kamerama u džepu pronađeno - 7.000 maraka mita!
Razlog - tužilac tokom istrage nikada, slučajno ili namjerno, nije saslušao Kulenovića, što je neshvatljivo bilo kome ko je bar, iz tetkinih ili strininih priča, čuo kakav je put od hapšenja do presude.
Da apsurd bude veći, 2016. godine, kada je Kulenović završio s lisicama na rukama, iz Tužilaštva BiH su se pohvalili da ova aktivnost još jednom pokazuje da ta pravosudna institucija "ima nulti stepen tolerancije prema korupciji".
Štaviše, pozvali su iz tog tužilaštva građane da prijavljuju koruptivna ponašanja, ali nakon ove bruke i sramote, pitanje je ko može biti toliko nezreo i lakovjeran pa da im povjeruje i pomogne im da iza rešetaka smjeste nekog kriminalca.
Šta očekivati od tužioca koji na staklene nožice postavi predmet koji je snimljen kamerom?! Da li da vjerujemo pravosuđu ili vlastitim očima?
Više puta sam pratio suđenja gdje advokati optuženih pronađu takve propuste u radu tužilaca da me bude sramota umjesto onih koji su, na ovaj ili onaj način, završavali pravni fakultet.
Kada branilac dokaže da su dokazi protiv njegovog klijenta nabavljeni nezakonito, optuženi se, i pored evidentne krivice, može smijati tužiocu pred nosom.
Tako bi se mogao okončati i predmet "Kulenović". Što je najgore, imamo koliko hoćete slučajeva da krupne ribe završavaju na slobodi, ili sa zanemarivim kaznama, a sitni lopovi iza rešetaka.
Pravda je nekome majka, a nekome maćeha. Baš kao i ova država, u kojoj građani plaćaju skupo pravosuđe, čiji je rad za rubriku "vjerovali ili ne".