Vjerski objekti u BiH stalna su meta vandalskih napada. Postoje ljudi u BiH kojima su objekti drugih vjera nevjerovatno iritantna pojava koja ih tjera da podmeću eksplozivne naprave, pucaju na džamije i crkve, ruše nadgrobne spomenike, tuku vjerske službenike...
Strašan je to problem jer mržnja prema drugom i drugačijem stopira napredak svih nas. Pojedinci i grupe zaluđeni nacionalizmom i fašizmom to ne razumiju, ali to je manji problem od reakcije cijelog društva.
Policija ne čuva ove objekte, što je s obzirom na broj policajaca i tehničku opremljenost veliki izazov. Problem je što se sporo otkrivaju počinioci napada, a upravo bi njihovo otkrivanje i primjereno sankcioniranje bila najbolja preventivna zaštita vjerskih objekata.
Prečesto se napadi na sakralne objekte promatraju s tihim odobravanjem jer se uglavnom dešavaju u sredinama gdje je jedan narod u većini, a meta su objekti manjine. Ravnodušnost ili prećutno odobravanje je ogroman problem. Pritisak javnosti tjera policiju i sudove da pronađu i procesuiraju odgovorne. Ako tog pritiska nema, onda imamo situaciju poput današnje u BiH gdje napadači uglavnom ostaju nepoznati ili nekažnjeni.
To je poruka koja potpuno destruira javno deklarirano pravo na povratak i ostanak. Nemoguće je spokojno živjeti u mjestu gdje većina tolerira i podržava napade na manjinu, gdje pripadnici manjine ne mogu uživati pravo na slobodu vjere. Dodamo li tome problem sa zapošljavanjem, obrazovanjem, socijalnom zaštitom, onda priča o pravu svakog na povratak na svoje dobija obrise utopije.