Po svemu sudeći, građani RS počeće da štede i na potrošnji vode, jer cijena tečnosti koja život znači varira koliko i vrijednost nafte na svjetskom tržištu.
I lupom je teško pronaći komunalno preduzeće koje nije ili neće poskupjeti dragocjenu tekućinu, tako da, prema nekim procjenama, četvoročlana porodica vodovodu mjesečno plati i do 30 maraka.
Laici znaju da neke porodice toliko novca ne utroše ni za struju, tako da sve ukazuje da i voda kod nas postaje luksuz. Ako se ovakav trend nastavi, neki će se tuširati dosta rjeđe nego što su navikli.
Tačno je ono što kažu u udruženjima za zaštitu potrošača: vodovodi gledaju na svoju računicu, a mogućnosti građana niko ne osluškuje. Bez vode se, ionako, ne može, i sirotinja će morati da je plati.
A to što su džepovi ispražnjeni zbog sve viših cijena hrane, goriva, stanarina - ko mari za to?
U komunalnim preduzećima, naravno, kažu da su poskupljenja opravdana, jer sadašnje cijene nisu ekonomski isplative, te komentarišu da dugovanja građana vodovodima u RS, koja su višemilionska, stvaraju dodatne probleme u radu tih preduzeća.
Iza takve tvrdnje može da stoji nekoliko upitnika. Pitam se, naime, plaše li se u vodovodima da će skuplja voda rezultirati time da još veći broj građana odustane od redovnog plaćanja svojih obaveza?
Zanima me, takođe, kada će opštinske vlasti shvatiti da građanima računi stavljaju omču oko vrata, te hoće li se, konačno, probuditi i preduzeti neke mjere kako bi se pomoglo ljudima s praznim novčanicima.