Vrlo brzo, već za nekoliko sedmica, mogli bismo svjedočiti nesvakidašnjoj, pomalo apsurdnoj situaciji, koju su generirali "stručnjaci" iz Ministarstva odbrane BiH i njihova logistika. Čelni ljudi ovog ministarstva, kojima bi po prirodi političke pozicije koju obnašaju vojna doktrina ipak morala biti na vrhu piramide organizacije rada, uspjeli su, naime, javnosti dokazati da i naša vojska, po uzoru na skrojenu državu, nije vojska kakve inače poznajemo.
K'o biva, ionako je sastavljena od tri (nacionalne) komponente, ionako je navrat-nanos nastala, pa kad znamo da je ogroman uspjeh i činjenica što nekadašnji ratni neprijatelji danas službuju pod istom zastavom i jedu isti hljeb, može onda proći bilo kakva priča onih koji odlučuju o sudbinama oko 9.000 pripadnika Oružanih snaga.
I tako se desi čuveni logistički tender, dosad, čini se, nenadmašan po količini bahate neodgovornosti, a bogami, možda i nečije prikrivene namjere da "propere" javni novac u vlastitu korist.
Kako, inače, drugačije pravdati ili objasniti situaciju u kojoj će naša vojska uskoro u naručenim ljetnim cipelama marširati po dubokom snijegu i prtinama? Da li će, kako nekada Titovi partizani, uz svaki par cipela dobijati i par vunenih priglavaka? Ako se to desi, šta će se, čisto figurativno, zbiti kada se priglavci pokvase, a cipele izvitopere od izlaganja snijegu i padavinama? Hoće li naši vojnici onda početi hodati bosonogi, kao indijanci?
Čak i da dio pripadnika OS BiH ipak ima stare ohrndane, ali kakve-takve čizme, ko je sebi, na osnovu kojih zakona, strategija ili planova, dozvolio takav luksuz da u oktobru umjesto čizama kupi 2.500 pari ljetnih cipela, i to za 2013. godinu?!
Upravo to od vojske prave njeni čelni (politički) ljudi: cirkus, šatru i kreativnu podlogu za svaku vrstu sprdačine. Tome, uostalom, svjedoče i brojne afere, nepotizam i uznapredovala korupcija.