Domaćim političarima pošlo je za rukom da se dogovore o problemu za koji rješenje nije moglo biti pronađeno ni u vojnoj bazi u američkom gradu Dejtonu. To što su status Brčko distrikta regulisali izmjenom Ustava BiH gotovo 14 godina nakon što je ovaj ustav i napravljen na pregovorima u SAD, ne umanjuje njihov uspjeh.
Kako su trosedmični pregovori u Dejtonu bili opterećeni ratom u BiH koji je valjalo prekinuti, tako je i usvajanje ustavnog amandmana u Brčkom otežavano trogodišnjom verbalnom bitkom hoće li BiH opstati ili će se jedan njen dio otcijepiti.
Možda bi nam naši političari još koju godinu razvlačili pamet pričom o referendumu ili kuknjavom da će nam država nestati, da i ovog puta, kao i novembra 1995, nije bilo onog što zovemo međunarodnom zajednicom.
Stranci su tad "pomogli" da predsjednici tri države zaključe da nam je dosta klanja, a sada su bh. lideri shvatili da se tih istih ili nekih drugih stranaca neće riještiti sve dok se sami ne počnu dogovarati.
Sporazum o Brčkom postignut je taman kad je u BiH stigao novi visoki predstavnik Valentin Incko. A da su ranije riješeni status distrikta, podjela državne imovine i da nam je bolja politička situacija u zemlji, Incko ne bi imao sva ovlaštenja koja su imali njegovi prethodnici.
No, domaće snage zadaću nisu uradile na vrijeme i priča o transformaciji ili gašenju OHR-a biće odgođena do juna. Novi rok i nova šansa da bh. političari odluče hoće li rizikovati da propustimo još jedan voz za Brisel.