Čudi me kako po unutrašnjim trakama dva kružna toka na zapadnom tranzitu u Banjaluci nije nikla trava, budući da dobar dio vozača od njih bježi kao đavo od krsta.
Više se puta na te dvije lokacije u jednom satu pritisne sirena nego što se u državi tokom cijelog dana odštampa vozačkih dozvola.
Ako je omanji kružni tok, u kojem uglavnom imate jedva nekoliko automobila "suparnika", za vozača špansko selo, onda on nipošto ne bi smio da se oproba u vožnji po nekoj metropoli. Ni na periferiji!
Ko je za to kriv, ako nisu instruktori, članovi komisija i ostale karike u lancu od osposobljavanja vozača do dobijanja vozačke dozvole?
Svjetlost dana ugledala je i afera zabilježena u Prnjavoru, gdje je, ispostavile se optužbe tačnim, gotovo 30 mještana dobilo status vozača na osnovu lažnog uvjerenja o položenim vozačkim ispitima.
Koliko je takvih slučajeva u BiH za koje se nikad nije saznalo, ili su otkriveni pa gurnuti pod tepih, možemo samo da pretpostavimo.
S pravom se može tvrditi da u zemlji, gdje po svim istraživanjima cvjetaju kriminal i korupcija, lopovluk nije zaobišao ni ovu oblast.
Šta dobijamo time? Nisu samo iritantni vozači kojima se pred semaforom ugasi skoro nov auto s bijesnim motorom, već su takvi, i njima slični, opasni i po sebe i po ostale učesnike u saobraćaju.
Ruku na srce, imamo mnogo perfektnih vozača. Činjenica, imamo i one koji su to samo po papiru i ubjeđenju. Zbog ovih drugih ispaštaju i prvi, koji su pošteno došli do vozačke dozvole.
Policija bi morala da se pozabavi primjerima poput ovog iz Prnjavora. Mada, ako svi budemo vozili po propisima, kome će naplaćivati kazne?