U ono pradavno doba, prije petnaestak godina, kada je "Internet 2.0" bio tek u povoju, vjerovalo se da će demokratizacijom interneta i osposobljavanjem platformi za "kućno novinarstvo" doći do novog medijskog zlatnog doba.
Uvjerenje je bilo da će, kada svaki građanin dobije mogućnost da putem društvenih mreža, internet portala i sekcija za komentare ispod tekstova iskaže svoje mišljenje, doći do procvata dijaloga, razmjena ideja i jačanja demokratije.
Iako demokratizacija interneta jeste putem novih medija, oslobođenih korporativnih stega i finansijskih obaveza prema oglašivačima, omogućila otkrivanje afera koje bi u suprotnom vjerovatno zauvijek ostale skrivene, vjerujem da će se većina složiti da smo danas daleko podjeljeniji nego ikad ranije, a teorije zavjere, poput "Kjuanona" (uvjerenje da svijet pokušava porobiti lanac pedofila povezan s centrima moći u Demokratskoj stranci u SAD), nekad rezervisane za kružok od desetak čudaka odbačenih od društva, danas ulaze u javnopolitički mejnstrim. Vjerujem da većina vas ne zna da pripadnici gore pomenutog "Kjuanona", zahvaljujući propagandi preko društvenih mreža i opskurnih portala, ovog novembra ulaze u američki Kongres. Da, dobro ste čuli, u američki Kongres. Pritom je, napomene radi, Donald Tramp, američki predsjednik, očajan zbog sve izvjesnijeg poraza na američkim predsjedničkim izborima, u nekoliko navrata iskazao indirektnu podršku ovoj suludoj zavjeri.
Iako je odgovor na pitanje zašto je to tako komplikovan i složen, može se pojednostaviti na sljedeći način: ljudi vole da čuju stavove s kojima se slažu, a odbacuju one koji su suprotni njihovim uvjerenjima. I tako smo, umjesto demokratizacije, kroz internet dobili mjehure izolovanih istomišljenika koji putem društvenih mreža šire teorije zavjere.
A šta je s običnim ljudima, koji imaju, ne samo pravo, nego i obavezu da budu informisani? Jer, bez informisanih građana, nema demokratije. Ko će građanima pružiti provjerene, pouzdane i potpune informacije? Medijska udruženja u BiH, ali i širom svijeta, imaju veliku odgovornost. Ona moraju očistiti u vlastitom dvorištu. Moraju putem kodeksa i pravila ponašanja uspostaviti medijske standarde i izbaciti iz svojih redova one koji ove kodekse krše.
To nije samo pitanje kvaliteta medijske scene. To je bukvalno pitanje opstanka modernog demokratskog i pluralističkog društva. Vrijeme je da se upali alarm.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.