Iako je boravak mališana s vaspitačima veoma bitan tu privilegiju ima tek svako deseto dijete u BiH.
U nekim zemljama predškolskim vaspitanjem obuhvaćeno je 77 odsto pa i više dječaka i djevojčica, a u našoj siromašnoj državi, najbolji početak u životu, kako ga zovu stručnjaci, dožive tek rijetki.
Ulaganje u razvoj i u obrazovanje djece u ranom djetinjstvu daje najbolji povrat na investiciju, a kod nas se najviše novca troši u beton. Niču zgrade kao pečurke poslije kiše!
Istovremeno, djetinjstvo se i dalje, kao i decenijama unazad, uglavnom prepušta bakama i djedovima. Ne kažem da se oni loše staraju o mališanima, ali sigurno ne mogu da im obezbijede ono što i vaspitači, te vršnjaci, s kojim se u predškolskim ustanovama druže.
U vrtićima se tačno zna kada će dijete da spava, u koliko sati i koliko hrane će da pojede, a briga o mališanima prepuštena je stručnjacima. Oni su tu da nadomjeste sve ono što roditelji, zbog svakodnevne borbe s problemima ne uspijevaju da postignu.
Iako niko ne spori da zabrinjavajuće mali procenat bh. mališana boravi u vrtićima, rješenja se ne naziru.
Nadležne ustanove bi, stoga, trebalo da ulože maksimalne napore kako bi predškolskim vaspitanjem bilo obuhvaćeno što više djece. Vrtići jesu skupi, ali zato država mora da pomogne roditeljima, kako bi mališani odrastali u brižljivim uslovima.