Činjenica da srpski povratnici u Federaciji BiH nemaju osnovna ljudska prava je poražavajuća i toj kategoriji stanovništva je hitno potrebno pomoći, jer oni nisu krivi što su se vratili na svoja vjekovna ognjišta.
Godinama poslije rata pozivani su na povratak, obećavane su im "kule i gradovi", samo kako bi se vratili i kako bi neko tim njihovim povratkom zaradio poene.
Međutim, desilo se ovo što imamo danas, a to su hiljade srpskih povratnika, koji žele samo da prodaju svoju imovinu u FBiH i odsele, jer im je ugrožena egzistencija i zaista nema smisla živjeti negdje gdje nemaš ništa osim svoja četiri zida. Uistinu, od zidova nemaju ništa, jer se oni ne jedu.
Takođe, mnoge povratnike da pitate kako se živi, reći će vam da nema posla, da žive od poljoprivrede, neki će reći da nemaju vode, struje, telefona, puteva, a neki čak i krova nad glavom, te da žive kao u zatvoru poluotvorenog tipa, a svi znamo šta to znači.
Isto tako, nisu rijetki ni slučajevi gradića u FBiH, koji se nalaze u blizini entitetske granice, iz kojih spski povratnici putuju u najbliže gradove u RS i tu rade, jer ih u RS prihvataju i daju im da zarade koru hljeba.
Porazno je, takođe, da javne ustanove u gradovima FBiH imaju očajno malo zaposlenih srpskih povratnika, koji su isto tako školovani za ta radna mjesta, ali tu izgleda fali nešto drugo.
E pa sad pitam sve nadležne da li je to onaj povratak na koji su pozivani srpski povratnici i je li to bio cilj da se ljudi vrate u svoja sela i gradove i da se pate. Međutim, taj napaćeni narod i dalje vjeruje da će u narednom periodu biti bolje, da će biti posla i budućnosti za njihovu djecu, koja, ako ovo stanje potraje, neće ni imati bolje sutra.