Da je reforma pravosuđa u BiH uspjela pravosudni organi bi bili daleko efikasniji, pa ne bismo imali frapantan podatak da u Kantonalnom sudu Tuzla stoji predmet iz 1990. godine kada je poništena prvostepena presuda.
Radi se o ubistvu u Živinicama, gdje je prije 23 godine policajac Dušan Vidović na dužnosti ubio nasilnika Zijada Nurkića.
Za zastoj u početku obnovljenog suđenja od 18 godina nema nikakvog opravdanja. Sada već bivši policajac kao breme na leđima 23 godine nosi optužbu da je prekoračio nužnu odbranu, a naravno i porodica ubijenog želi da se donese pravična odluka.
I dok sud razvlači postupak, svjedoci su se rasuli po svijetu, neki su umrli, a pojedini se nisu htjeli odazvati na prvi ovogodišnji pokušaj započinjanja novog suđenja. Hoće li se idućeg mjeseca, za kada je zakazano novo ročište, pojaviti svjedoci, da li će vještaci pronaći vremena i za ovaj slučaj pod velikim je upitnikom.
Ali, slučaj "Vidović" nije jedino prijeratno ubistvo za koje još nema presude. Tu je i ubistvo iz 1991. godine kada je Dragan Vasiljević u okolini Zvornika ubio Arsena Miličevića i taj postupak je tek ovog mjeseca počeo.
Tuzlanske sudije trebalo bi da se prisjete da su jako dobro plaćeni da budu efikasniji, da njihov posao nije samo odlazak na seminare o reformi pravosuđa, već da su oni ti koji bi to trebali sprovesti u djelo i da se ne trebaju baviti pitanjem zašto novinare zanimaju stari, gotovo zaboravljeni slučajevi. Ako neko namjerno razvlači postupak treba ga sankcionisati i sad su na potezu oni koji su plaćeni za kontrolu (nedodirljivih) sudija.