Više od 15 godina trebalo je banjalučkom Okružnom tužilaštvu da obavijesti porodicu Mitrović u Prnjavoru kako je njihova majka umrla prirodnom smrću.
Da se radi o nekom drugom, a ne o ljudskom biću i njegovoj smrti, na ovu vijest bi se svi nasmijali do suza, ali to u ovom slučaju nikako ne smijemo uraditi. U ovom slučaju treba da ostanemo pribrani.
Spori, bezosjećajni pravni sistem u RS još jednom je pokazao svoje pravo lice, ni prvi ni zadnji put, s pravom će pomisliti mnogi. Postavimo se malo u kožu porodice Mitrović.
Dakle, blizak član porodice umro je prije 15 godina i njegovo tijelo pronađeno je pored obale rijeke. Nema tragova nasilja na tijelu i odmah na startu je bilo jasno da je smrt prirodna, a porodica na izmaku snaga sahrani dragog člana i nastavi živjeti.
Ažurno tužilaštvo po automatizmu ipak mora ispitati slučaj pa naređuje obdukciju, koja bude izvršena u sljedećih nekoliko časova, a tijelo bude vraćeno porodici. Nakon 15 godina poštar vam pokuca na vrata i uruči pismo, na kojem u zaglavlju piše Okružno tužilaštvo Banjaluka. Nakon prvobitnog iznenađenja, otvorite pismo, raširite papir i počnete čitati, a zatim doživite šok.
Tužilaštvo vas sada obavještava da je slučaj smrti člana porodice, koji je preminuo 1996. godine, stavljen ad acta, te da se ne radi o krivičnom djelu.
Ako banjalučkom Okružnom tužilaštvu treba više od 15 godina da zaključi slučaj za koji i vrapci na grani znaju da je čist od samog početka, šta onda mogu očekivati porodice čiji slučajevi se vode u rubrici "neriješena ubistva"?