U slučajevima femicida kojima svjedočimo posljednjih dana, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji, sigurna sam da su zakazale institucije i da je velika odgovornost na zakonodavnom okviru.
Jer, praksa je pokazala da je u većini slučajeva s ovakvim epilogom, žrtva, odnosno žena i ranije prijavljivala nasilje, neovisno o prirodi odnosa koji je imala sa nasilnikom (bračna zajednica, partnerski odnosi, bivši supružnici ili partneri u vanbračnoj zajednici).
Pored toga, onog trenutka kada je zakonodavni okvir u BiH predvidio da je nasilje u porodici krivično djelo i prekršaj, svi mi koji se borimo protiv nasilja u porodici strahovali smo upravo od toga da će prekršaj biti dominantnija sankcija.
Nažalost, to se upravo i dogodilo.
Iako je nasilje u porodici i krivično djelo od 2000. godine, što se nije mijenjalo ni 2003. izmjenama Krivičnog zakona RS, prekršaj jeste sankcija koja se češće izriče nasilniku.
Nisu rijetki primjeri u kojima se porodično nasilje i danas tretira kao remećenje javnog reda i mira.
To se događa u slučajevima kada žena odgovori na nasilje, zapravo kada pokuša da se odbrani, te ona, kao i nasilnik, bude sankcionisana prekršajnom kaznom.
Istovremeno, imamo problem sa finansiranjem sigurnih kuća i uskraćivanjem prava ženi da se u njima zbrine na osnovu vlastite procjene i zahtjeva i bez rješenja nadležnih institucija, odnosno centara za socijalni rad, iako se na taj način direktno krše ljudska prava i prava žene zagarantovana Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, koju je, podsjećam, svojevremeno ratificirala i BiH.
I udaljavanje nasilnika od žrtve i izmještanje iz porodične zajednice, a ne obrnuto, jedna je od mjera zagarantovanih nadležnim zakonodavnim okvirom, ali se ista u rijetkim primjerima i izriče (tek prema posljednjem izvještaju koji smo dobile iz Osnovnog suda u Sokocu, u nekoliko slučajeva je primijenjena).
Mi, dakle, prije izvršenja krivičnog djela ne šaljemo poruku da je nasilje zabranjeno i zbog toga odgovornost stavljamo na zakonodavne okvire i institucionalno djelovanje.
(autorka je dipl. pravnica i pravna savjetnica Fondacije "Udružene žene")