Ko je pobjednik, a ko gubitnik poslije Inckove odluke da povuče zaključke Narodne skupštine RS, pitanje je na koje odgovor pokušavaju već dva dana da daju političari i razni analitičari u BiH.
OHR, koji je izašao sa stavom da su zaključci antidejtonski, morao je nešto uraditi. Za razliku od nekog ranijeg perioda i "zlatnog doba" OHR-a, kada bi poslije takve najave uslijedilo skidanje s funkcija barem jedno 30 političara, ovog puta se otezalo i s "običnim" poništenjem zaključaka.
Tako se čini da Inckova odluka nije buđenje mrtvog OHR-a, kako to neki vole reći, već više liči na posljednje trzaje mrtvaca.
Način na koji su zaključci stavljeni van snage jasno govori da se i u međunarodnoj zajednici polako gubi interes za upotrebu bonskih ovlaštenja u zemlji u kojoj 15 godina nakon rata nije bio niti jedan oružani incident, a i saradnja s Hagom, bar što se tiče BiH, je završena.
I tako je stavljenje van snage jedne odluke koja nema nikakvog značaja za život i standard građana i koja samo pokazuje istinsko raspoloženje u jednom narodu postala odličan izgovor da svi politički akteri profitiraju.
Tako će ova situacija poslužiti Incku da pokaže da je "tvrd", Dodiku da potvrdi biračima da su svi protiv RS, Tihiću da se i dalje ponaša kao uvrijeđena mlada, Čoviću da sa strane glumi glavnog medijatora, opoziciji u RS da zauzima još tvrđe stavove, a opoziciji u FBiH da još jače pravi kampanju kako s RS treba prekinuti svaki dijalog.
Jedini pravi gubitnik u ovoj situaciji su građani, kojima će jednako teško biti da nastave s preživljavanjem bilo da je Incko odlučio ovako ili onako.