RS je, uz Bjelorusiju, jedini evropski politički subjekt u kojem se, prema Ustavu, može izreći smrtna kazna.
To što se praktično smrtna kazna u RS ne može izreći, jer evropske konvencije imaju primat, slaba je utjeha, jer ako neko misli da nas praktična neizvodljivost izvršenja smrtne kazne oslobađa od potrebe uklanjanja ove odredbe iz Ustava, neka razmisli o sljedećem: Kada u Ustav BiH bude implementirana presuda iz slučaja "Sejdić - Finci", to za RS neće imati nikakve konkrente posljedice, barem kad je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH iz RS. Jer kada, umjesto odredbe da se Srbin bira iz RS bude stajalo da se jedan bira iz RS, svima je jasno da će taj "jedan" uvijek biti Srbin. Slijedeći logiku postojanja smrtne kazne u Ustavu, neko može pitati čemu onda "predstava" o slučaju "Sejdić - Finci" ako ta odredba u Ustavu BiH praktično neće "spriječiti" da član Predsjedništva iz RS uvijek bude Srbin, a nikada neko "iz reda ostalih".
Međutim, važnost je u tome što društvo ovom promjenom svima stavlja do znanja da RS ne diskriminira nijednog građanina i da svako, bez obzira koje je nacionalnosti, ima pravo da se kandiduje. Na isti način RS mora poslati jasnu simboličnu poruku da je za naš pravni sistem neprihvatljiva, pa makar i "najteoretskija" mogućnost da se nekome zakonski oduzme život, pa ma o kakvom zločinu se radilo. Ako je to tako, u čemu je problem? Problem je što Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS nije želio da izglasa taj amandman na promjenu Ustava RS.
Nemamo prostora o tome sada detaljno govoriti, ali mora se reći da političari u RS imaju ogromnu odgovornost da ova odredba u Ustavu RS što prije bude ukinuta. Na kraju krajeva, u ovoj odredbi nema ničega što bi povrijedilo vitalni interes Bošnjaka u RS.