Kao da nam nije dovoljan toliki broj samoubistava, ubistava i raznih drugih oblika nasilja, nego su se sada nadležni dosjetili da bi oružni list koji je istekao mogli zamijeniti bez ljekarskog uvjerenja.
Kakve se psihičke i fizičke promjene u čovjeku mogu izdešavati u roku od nekoliko godina, svi smo svjedoci i umjesto da se, sa čim se i stručnjaci slažu, ljekarski pregledi za ljude koji posjeduju oružje obavljaju svake godine, mi smatramo da provjera fizičkog i psihičkog stanja u te svrhe uopšte nije potrebna.
Hipotetički gledano, to bi u praksi izgledalo ovako: Lice je nabavilo oružje za ličnu bezbjednost, pritom je obavilo ljekarski pregled i dobilo dozvolu za posjedovanje ili nošenje oružja.
U međuvremenu, isto to lice oboli od određenog oblika depresije, anksioznosti ili nekog drugog poremećaja. Umjesto da, nakon nesrećnih dešavanja koja su u prošlom vijeku zahvatila ovo područje, uvedemo da ovakvo lice na pregled mora dolaziti jednom godišnje, te da mu, ukoliko se na istom ne pojavi odmah, oduzmemo oružje, mi smo uveli da isti taj čovjek sa takvim poteškoćama, bez ikakvog ljekarskog pregleda, može otići i produžiti oružni list, da bi legalnim oružjem mogao npr. potencijalno nešto loše da učini.
Ono što je, meni konkretno, najviše zasmetalo je to što sada lica starija od 65 godina mogu bez ljekarskog uvjerenja trajno da produže oružni list.
Prema riječima stručnjaka, ovakva lica češće obolijevaju od demencije, moždanih udara i sklonija su ovakvim vrstama oboljenja.
To bi, opet, hipotetički značilo da lice starije od 65 godina, koje je oboljelo od demencije, može trajno da produži oružni list, da neprikladno odloži oružje, zaboravi gdje ga je ostavilo i da do tog oružja dođe, recimo, dijete, a opet, svjedoci smo i bezbroj situacija u kojima je susret djece s oružjem tragično završio.
Ne znam da li nam negativan trend u pojedinim zemljama svijeta nije bio dovoljan primjer koliko oružje može da bude neprijatelj društva i građana.