U našem narodu je za moderni i donekle suvoparan izraz "netransparentno trošenje javnih sredstava" već odavno u upotrebi malo plastičniji i življi naziv - muljanje. Ovaj izraz dolazi od imenice "mulj", a proces "muljanja" se odvija na način da čistu, dakle prozirnu, vodenu masu uzburkate mehaničkim dejstvom i na taj način podignete blato sa dna.
Tokom tog procesa više se ne vidi ni dno, ni površina, ni ribe, niti ništa više što se nalazi u vodi. U tom trenutku, počinje proces koji naš narod zove "lov u mutnom", i to je proces koji su bh. političke strukture dovele gotovo do savršenstva. U BiH, koja je, prema svim pokazateljima, društvo mulja, blata i prljavština raznih vrsta, lov u mutnom je gotovo kao prirodno stanje. Jesmo li, na primjer, već zaboravili podatak da je polovina od 14 milijardi dolara strane pomoći u BiH završila na vrlo "muljevit" način? Ali oni koji su se o ove milijarde okoristili, mogu mirno spavati. Zamuljanu bh. vodu razbistriti više ne može niko živ. Treba li uopšte pokušati razbistriti posao rekonstrukcije Kliničkog centra Banjaluka, vrijedan milione evra, u kojem se prvo raspiše projekt, pa se taj projekt revidira, pa se raspiše tender za dobijanje građevinske dozvole, pa se taj projekt ukine da bi se revidirao, da bi se raspisao neki drugi tender..? A još ako tome dodate rodbinsko/prijateljske veze, podizvođače bez referenci, koji su se do prije koju godinu bavili klima-uređajima i sanitarnim čvorovima, ili koji se spominju u sudskim procesima o fiktivnom sklapanju ugovora, od mulja u vodi više je teško vidjeti i prst pod okom. Ako neko od njih misli da je ovo što pričam glupost, izazivam ih da vidimo, na primjer, kakve su procedure javnih nabavki u Švedskoj, a kakve kod nas. Tamo je moto "razbistri pa radi". Kod nas je moto "zamuti pa vladaj". I prebroj pare. Da se raspravljam sa takvim "stručnjacima" - nemam ni volje ni živaca.