Iako tržište rada u RS, pa i cijeloj BiH, konstantno zahtijeva nekoliko vrlo traženih zanimanja, budući srednjoškolci i studenti i dalje uporno upisuju fakultete društvenih nauka, pravo i ekonomiju, a stotine i stotine ljudi s tim zanimanjima su u evidencijama zavoda za zapošljavanje širom BiH.
To je apsurd da ne može biti veći, koji je uz to, nažalost, podržan od sadašnjeg bh. obrazovnog sistema, a koji i dalje najviše mjesta na univerzitetima i u srednjim školama ostavlja baš za ta zanimanja, kojih je, naprotiv, najviše na biroima.
U čemu je onda problem? Da li u institucijama koje neće, ne mogu ili ne žele da zaustave tu besmislenu produkciju činovnika, određenim i oštrim mjerama kojima bi se upis na takva zanimanja ograničio na minimum, a podsticao upis na zanimanja koja su i više nego deficitarna. Sa druge strane, mora se priznati da se učniku ne može uskratiti želja da upiše neku školu i fakultet koji želi i ako za to ispunjava uslove.
Ali, dokle više tako, šta ćemo od tolikog broja ljudi istog profila, koji će se jednog dana najvjerovatnije morati prekvalifikovati, jer je nemoguće da svi rade. Dakle, problem je i u učenicima i studentima, koji su u današnje vrijeme naviknuti da je najbolje sjediti u kancelariji, na šalteru, ispred kompjutera i u njega unositi određene brojke.
Moramo shvatiti da to nije privreda, to nije zamajac koji će pokrenuti ovo naše, očigledno, posrnulo društvo, jer neko od nas mora i proizvoditi, ne možemo svi trošiti. Mora neko raditi kao obućar, varilac, zidar, električar, dakle, majstori su u ovom trenutku vrlo traženo zanimanje, ali malo se učenika odlučuje za taj poziv.
Isto tako, budućnost je u stručnjacima iz oblasti elektrotehnike, mašinstva, informatike, budućnost je u ljekarima, farmaceutima i baš oni, uz majstore raznih profila, najbrže dolaze do posla.