Zemlje šengena u 2013. godini primile su četiri odsto manje zahtjeva za azil iz BiH nego godinu dana ranije.
Iako je još rano reći da li je to definitivni znak da je trend "azilskog turizma" u trajnom padu, ohrabruje da je interes za besplatnim šestomjesečnim "godišnjim odmorom" naših građana, ipak, donekle smanjen, pogotovo što nam kao Damoklov mač nad glavom visi prijetnja EU za aktiviranjem mehanizma za suspenziju, s teškom mukom stečenog bezviznog režima.
O ovoj temi sve smo rekli u proteklih nekoliko godina, kada se problem lažnih azilanata prvi put pojavio. Govorili smo i o socijalno i ekonomski marginalizovanim grupama u našem društvu, koje ovim očajničkim potezima traže izlaz iz lavirinta u kojem se, najčešće ne svojom krivicom, nalaze. Govorili smo i populizmu političara pojedinih zemalja EU koji "čvrstom retorikom" protiv balkanskih azilanata sakupljaju jeftine političke poene u svojoj izbornoj bazi. Govorili smo i o ekonomskoj situaciji koja je upravo ovih dana u pojedinim gradovima FBiH kulminirala do tačke usijanja.
Međutim, čak i ako bi ponovo došlo do eskalacije ovog problema, teško je vjerovati da će se Evropska komisija odlučiti da mehanizam aktivira jer se region zapadnog Balkana nalazi na klackalici - ili će krenuti nepovratnim putem ka Evropi, ili će vječno ostati crna rupa evropskog kontinenta.
Zato bi politička odluka aktiviranja mehanizma suspenzije bezviznog režima mogla biti najveći autogol Evrope.
Ipak, to nam ne smije poslužiti kao opravdanje da prestanemo sa aktivnostima na suzbijanju ove pojave.
Bezvizni režim teško smo stekli, ne bismo smjeli dozvoliti da ga tako lako prokockamo.