Mjesec dana nakon poplave Doboj je daleko od normalnog života, ali se u inat pesimistima polako vraća na staro.
Tragovi katastrofe još su vidljivi na svakom koraku, ali stidljivo se naziru i rezultati užurbanih radova, prije svega na poslovnim prostorima. Mnogobrojni stambeni objekti, nažalost, još zjape prazni, čekaju sušilice, ali i obnovu. Ono što me iznenadilo je to što su stariji sugrađani, uprkos svojim godinama, spremniji krenuti iz početka, dok su mladi podbacili i sklonili se van grada.
Osim države, koja je najavila pomoć, ali i mnogobrojnih humanitarnih organizacija koje i dalje pomažu, red bi bio da se sada pokaže i dijaspora, ti silni "jugovići" ili "gastarbajteri", koji su milione zaradili u zemljama EU. Grijeh je da, dok se neko razbacuje, drugi gladuje, dok neko spava u "svili i kadifi", drugi zanoći na terasi.
Nakon što se voda povukla iz Doboja, kao da su sa njom otišli i mnogobrojni humani ljudi, koji su iz vode spasavali građane, a na scenu su stupili "kapitalisti" željni zarade na tuđoj muci.
Kako drugačije objasniti toliku pohlepu prevoznika, koji su svoje spasene kamione odmah za novac stavili u funkciju odvoza kabastog otpada. Osim što su zeznuli konkurenciju, koja je poplavljena, uspjeli su i zaraditi 1,3 miliona KM za 15 dana. Opravdanja da nisu znali da po zakonu moraju biti plaćeni za svoj posao su u ovakvoj situaciji potpuno neuvjerljiva, pogotovo što u Doboju kruži priča kako su ranog jutra 15. maja kolone kamiona jednog prevoznika jezdile na okolnim brdima, dok su konkurentski kamioni i mašine bili mobilisani da bezuspješno spasavaju grad nasipanjem šljunka, da bi kraju bili poplavljeni. Kada se voda povukla, spaseni kamioni su krenuli nazad ka gradu i odmah velikodušno bili na usluzi građanima, i na prečac zaradili pola miliona KM. Slučajnost je nemoguća, a namjera skoro očita, zar ne?! Ko tvrdi suprotno neka izađe na megdan 10.000 ljudi koji svoje dane i noći provode izvan svojih poplavljenih domova, u strahu čekajući bolje sutra.