S obzirom na to da BiH već 14 mjeseci nije napravila nikakav napredak u ispunjavanju obaveza za članstvo u NATO-u, na pragu smo da propustimo još jednu šansu.
Kao i dosad, šanse dolaze i odlaze, a BiH stagnira, zemljom vladaju apatija, beznađe, nepovjerenje i nedostatak ideja koje bi barem malo povukle naprijed. Ovog puta knjiženje vojne imovine ispriječilo se da u septembru BiH bude primljena u Akcioni plan za članstvo (MAP), a kada ćemo imati sljedeću šansu niko ne zna. Možda nam i ne treba, jer ipak NATO je vojni savez s kojima baš i nemamo neka pozitivna iskustva.
U svakom slučaju, našim političarima puna su usta integracija u NATO i EU, ali ništa ne preduzimaju kako bi nas barem malo približili ovim institucijama, gdje je sasvim sigurno bolje nego ovdje gdje smo sada. Situacija u vezi s NATO savezom, gdje već 14 mjeseci nismo napravili niti jedan korak, samo pokazuje da ova zemlja nema baš svijetlu budućnost.
Nema budućnosti zbog dva potpuno i dijametralno suprotna stava po pitanju same zemlje, njenog uređenja, njenih naroda i njenog eventualnog razvoja po svim pitanjima ne samo kada je riječ o NATO-u i EU.
Situacija u vezi s NATO-om sasvim sigurno odgovara pojedinim političarima koji su na platnim listama nekih moćnih lobija, nekolicini ambasadora i velikom broju stranih obavještajaca, koji krstare našom zemljom i naslađuju se našom stagnacijom i nazadovanjem, jer su naučili živjeti i raditi u haosu. Isto tako, koliko god smiješno zvučalo, BiH je talac igara velikih sila i geostrateških kombinacija kojima cilj sasvim sigurno nije da narodi na ovim prostorima normalno žive i napreduju. Da žele normalan život i razvoj ove zemlje, postavljali bi uslove oko kojih je moguće postići dogovor i od kojih imamo interes.