Nekoliko stotina mališana u RS čiji je boravak u ustanovama predškolskog vaspitanja i obrazovanja upotpunjen i razvijanjem svijesti o zdravoj ishrani sigurno su pioniri jedne nove dimenzije u obrazovnom sistemu na domaćim prostorima.
Vjerujem da će nakon uspješnog projekta za pet vrtića nadležni shvatiti kolika je to dobrobit za buduća pokoljenja i da se tako odgaja zdraviji naraštaj, te da će u budućnosti biti proširen na cjelokupan sistem obrazovanja.
Učenje i rad na proizvodnji zdrave hrane, obroci u kojima su obavezni povrće i svježe voće, voda i čajevi, a potpuno izbačene viršle, paštete, grickalice i slatkiši jesu sigurno za djecu uzrasta do šest godina bili veliki izazov koji su više nego dobro prihvatili i promijenili možda i za cijeli život svoje navike, a možda i navike roditelja.
Svi poznajemo bar jedan primjer iz bliže okoline (a možda i više roditelja) kojima je navika postala da po povratku iz vrtića ili škole po "ručak" navrate u obližnju pekaru.
Uz dužno poštovanje roditeljima koji djeci nakon vrtića ili škole za obrok ne serviraju picu, tempo života i trka za egzistencijom ne smije biti izgovor i opravdanje zašto zdravije hrane nema na tanjirima ispred mališana.
Za desetak dana očekuje se da inicijativa "Škole i predškolske ustanove prijatelji pravilne ishrane" (PUPPI), koja je sprovođena prethodne dvije godine u vrtićima u Doboju, Palama, Trebinju, Foči, te banjalučkom vrtiću "Plavi čuperak", bude sumirana i prezentovana javnosti. Tek tada će se vidjeti kakav je uticaj zaista na razvoj i težinu predškolske djece.
Za početak neke nove priče u obrazovanju, dovoljno je što su utisci i procjene direktora ustanova u kojima je ovaj program zdrave ishrane sprovoden više nego pozitivni i nešto od čega neće odustajati.
Razvoj zdravih navika i dobrih navika ide od malih nogu.
Ako su izazov bez čokolade i grickalica prihvatila djeca, znači da možemo i mi odrasli, pa nakon pisanja ovih redova za užinu novinarka ide uzeti voće i žitarice.