Organizaciju, način funkcionisanja i kompletan sistem domova zdravlja u RS pod hitno treba mijenjati i što se prije krene s tim, biće učinkovitije, lakše i manje bolno, prije svega za državu. Pacijenti već boluju.
Iza reforme zdravstvenog sistema RS, koja je urađena traljavo, polovično, bez jasnog cilja i strategije, ostali su problemi koji se ne smiju gurati pod tepih i koji opasno prijete da u potpunosti uruše primarnu zdravstvenu zaštitu RS, a za njom i kompletan sistem.
Prevelik broj zaposlenih, milionska dugovanja za poreze i doprinose, nefunkcionalna mreža i slično udaljili su doktore od naroda, a narod od povjerenja u bijele mantile, koji su sve prljaviji i poprilično uflekani kriminalom i korupcijom. Čast izuzecima, ali percepcija javnosti je takva.
Bolesnog čovjeka ne interesuje ništa osim da dobije lijek. Ne interesuje ga ni ko, kako i na koji način finansira doktora, dom zdravlja, medicinsku sestru, već samo usluga koja je iz godine u godinu sve manje dostupna i sve dalja od običnog, malog i bolesnog čovjeka.
Ko je od stručnjaka smislio da opština postavlja direktora doma zdravlja, usvaja statut, finansijski izvještaj, plan rada za narednu godinu, daje saglasnost za nabavke i zapošljavanje, a da nema nikakve finansijske odgovornosti? To nije logično i normalno u našem društvu, gdje je posljednjih godina najpopularnija disciplina bježanje od odgovornosti i prebacivanje problema u tuđe dvorište. Zato imamo situaciju da pojedine opštine ne daju ni marku iako su u suštini odgovorne i za prekomjeran broj zaposlenih, nerentabilnu mrežu i tehničke i sanitarne uslove u domovima zdravlja.
Zdravstveni sistem u kojem vlada anarhija je bolestan, na koljenima i bez jasne vizije, cilja, bolnih rezova i opšteg političkog, društvenog i stručnog konsenzusa nema mu spasa. U suprotnom, kolaps je neizbježan, samo je pitanje kada i kako će nam to biti saopšteno.