Podatak da veliki broj žena koje su učestvovale u istraživanju o socijalnom statusu žena u Republici Srpskoj mjesečno zarađuje manje od 100 KM i više je nego poražavajući.
Nažalost, ono što je još strašnije s obzirom na sveukupnu socioekonomsku situaciju jeste činjenica da bismo slične podatke dobili i da su u istraživanju učestvovali i muškarci, što govori koliko je trenutna situacija zaista teška.
U svakom slučaju, ako neko mjesečno prima 100 maraka i manje, i od toga izdržava sebe i nekog od članova svoje porodice, uz današnje cijene, svakako mora biti čarobnjak da u tome uspije.
Javna je tajna da su žene, i pored toga što obavljaju mnogo više poslova, manje plaćene od muškaraca, što su pokazala i brojna istraživanja koja su do sada rađena. Najveće razlike u platama između žena i muškaraca su upravo u onoj populaciji slabije obrazovanih žena, koja je i u najvećoj mjeri zapostavljena od društva i kompletne zajednice.
Ženama bi, prvenstveno kao majkama, bez kojih nema reprodukcije i nataliteta u jednoj zemlji, sa tog stanovištva trebalo obezbijediti redovna mjesečna primanja i brojne povlastice, što je u BiH, nažalost, misaona imenica.
U našoj zemlji vladaju nepisani zakoni da moraš da se odlučiš da li ćeš da radiš i gradiš karijeru ili ćeš da zasnuješ porodicu i sjediš kod kuće te bukvalno smišljaš kako ćeš i od čega prehraniti porodicu, jer se uopšte ne treba nadati da će neko htjeti da te zaposli, ako se zna da planiraš potomke.
Sve dok se država i društvo na ovakav način budu odnosili prema ženama, broj novorođene djece će se smanjivati kao i broj stanovnika, a žene će, pored redovnog posla, morati i na njivu i da čiste, kako bi zaradile koju marku više.